Održano 4. i 5. kolo. Rezultati online

Danas smo održali i 5 kolo. Skupilo nas se je nešto manje nego jučer, ali smo zato naročito ponosni na totalsport natjecateljice Irinu i Evu koje dokazuju da nikad nisi premlad za sport i da je total sport natjecanje za sudionike od 3 mjeseca starosti do daljnjega – naravno uz pomoć mama Deje i Ivane ali što nije ljepše kad se radi u dvoje?

Rezultati oba kola su na google docs, a sljedeće kolo je iduču subotu.

Ja sam na godišnjem tako da rezultata neće biti tamo do početka kolovoza. Vidimo se tada!

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Tričarije sa Toura

Dok čekamo rezultate danas sam na ligi dobio narudžbu za jedan post o Touru. Ideju sam dobio prije nekoliko dana kada je etapu osvojio Lilian Calmejan. Etapa nije bila toliko interesantna za analizu taktike koliko za definiciju jedne od riječi koja je jako bitna za razumijevanje mnogih stvari koje se događaju u biciklizmu: Panache.

Prvo za one kojima se ne čita – ovo je video definicija:

Dakle Calmejane-a prvo love grčevi, onda plazi jezik, pa triumfalno ulazi u cilj. Na videu se ne vidi ali nakon ulaska u cilj je bilo još suza, grčeva i energetičnog grljenja.

Ako pitamo riječnik (ili Oanu – hvala Oana) dobijemo sljedeće riječi kao prijevod: živopisan, pretjeran, kitnjast, blistav, razmetljiv, žestok…

Zbog povijesti biciklizma, a i zbog regija u kojima je bio najpopularniji (Italija i Francuska pogotovo) panache je gotovo jednako bitan kao i sam rezultat. Kako je ostvarena pobjeda je ključno. Zato Armstrong i ekipa Sky nemaju puno ljubitelja u Francuskoj.  Oni su sušta suprotnost svemu što Francuzi vole u biciklizmu – nemogući napadi koji imaju minimalne šanse za uspjeh, jedan bjegunac koji uspije pobijediti peloton od 200 ljudi, davanje 110%. Ovo je bit ljepote biciklizma u očima Francuza. I sada dođu Amerikanci i Englezi koji proračunato napadaju samo tamo gdje ima najviše smisla i kada im trener proračuna da su nagib, smjer vjetra i vlaga zraka idealni. Naravno ljubitelji ovakvog stila mrze powermetre, brzinomjere i radio veze sa trenerima.

FullSizeRender

Panache se ne slavi samo u pobjedama- naprotiv. Francuski prvak Arnaud Demare je bolestan startao planinsku devetu etapu. Iako je kasnio sat vremena i tako zaradio automatsku diskvalifikaciju, završio je etapu zajedno sa svoja dva suvozača. Mogao je odustati na pola etape, ući u auto i odvesti se do cilja. Isto tako nije trebao inzistirati da još dvojca budu sa njim i da i oni budu van vremenskog limita. Ali ovo ne bi bilo “avec panache”

Ulazak Demare-a u cilj – sat vremena nakon pobjednika. U očima publike on je vozio “avec panache” i zaslužuje pljesak.

Eto – netko će reći da je ovo samo utjeha za gubitnike. Drugi kažu bolje probati i završiti zadnji nego čekati i završiti u sredini. Ako želite impresionirati Francuze jasno je koje od dva gledišta treba zauzeti.

Vidimo se sutra na Jarunu!

 

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Održano 3. kolo lige

U subotu smo održali  treće kolo lige na kojem je nastupilo cca 40 natjecateljica i natjecatelja. Čestitke svima koji su završili svoj prvi triatlon – dobro došli, nemojte kaj zameriti i nemojte propustiti našu okrijepu i treće poluvrijeme u birtiji na otoku. Rezultati su na linku desno.

Posebne čestitke idu i prijateljima lige Matthiasu Kulstrunku i Davoru Damjanoviću koji su danas završili legendarni Challenge Roth triatlon (iron format)! Matthias je išao ispod 10 sati a Davor ispod 10:30. Znamo da ste se vrijedno spremali i zaslužili ste biti ponosni na svoje rezultate. Naravno, imate piće da nam ispričate doživljaje kada se vidimo idući puta na ligi.

Prva šansa je već iduću subotu. Mi smo u birtiji poslije lige, a vi?

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Što kažu stručnjaci – Peter Sagan edition

Danas se je na etapi Tour de France-a dogodilo ovo:

Prva stvar koju treba znati je da su biciklistički sprintevi slični kao trostruki ironman – na prvu je ideja interesantna ali je bolje ostaviti da se time bavi neko drugi. Ovo je spoj čiste snage, naguravanja za poziciju, spretnosti na biciklu sve začinjeno sa dobrom dozom ludosti. Nakon svog manevra Sagan je diskvalificiran sa utrke. Ovo je kazna rezervirana na vrlo ozbiljne prekršaje – obično se u ovakvim slučajevima vozač stavi na zadnje mjesto u svojoj grupi. Jedini komentar ovdje je mudrost moga oca – koji je na moje protestiranje da u nekoj situaciji nije bio penal uvijek govorio – ak je sudac sviral onda je penal.

Što se tiče pravila situacija je jednostavna – pravila su jasno napisana ali se ne primjenjuju doslovno. Pravilo je da se u sprintu ne smije mijenjati putanja (ne smije se skretati i zatvarati prolaz) i ne smije se ugrožavati druge vozače. Sagan je očito skrenuo sa jedne strane ceste na drugu. Doslovno gledano prekršio je pravila i kažnjen je zbog toga.

U praksi – činjenica je da nema sprinta u kojem se ne mijenja linija i u kojem se ne ugrožavaju drugi. Cavendish je izjavio da je ovo sve dio sprintanja i da mu jedino nije jasno što mu je trebao lakat. Pretpostavljam da bi pao i bez tog pokreta. Mislim da nije bilo lakta da bi Sagana možda prebacili na kraj grupe i da bi startao sutra. Lakat ga je koštao diskvalifikacije.

Za nepisani pravilnik sprintanja iskopao sam jedan video od prije nekoliko godina – kvaliteta nije bajna ali je jasno što se sve događa na velikim trkama:

Objavljeno u Nekategorizirano | Označeno sa | Ostavi komentar

Ružnija strana sporta nažalost još jedna epizoda

Probudili smo se uz vijest da je Matija Kvasina bio pozitivan na doping testu. Prije svega rezultat još nije služben. Ovo je analiza A uzorka i sada se Matija treba izjasniti da li traži analizu i B uzorka. Ako ne zatraži analizu B uzorka znači da prihvaća krivicu.

Pošto znam da će me puno ljudi pitati što mislim a stvar je komplicirana evo me ovdje. Nažalost meni ova vijest mijenja jako malo na stvari. Zbog povijesti biciklizma naučio sam da ne dajem ruku u vatru za nikoga. Ali u isto vrijeme mislim da ima puno biciklista koji su čisti. Da li je shizofreno imati ova dva mišljenja istovremeno? Možda, ali ne vidim drugi način. Kvaka je u tome da sam se pomirio da nikada neću sa sigurnošću znati koliko ima dopingiranih i koji su – čak niti nakon rezultata testiranja.

Zato kažem da se moj stav bitno ne mijenja – nisam znao da li je Matija Kvasina (ili bilo koji drugi biciklist) dopingiran jučer. A sa sigurnošću ne znam niti danas. Možda je pogreška u testiranju. Možda je netko zamjenio uzorke ili dodao nešto da namjerno naudi Matiji. A možda se je dopingirao. Do sada je obično sportaš tvrdio da je nevin a antidoping tijelo da je kriv. I ponekad su u pravu bili sportaši a ponekad antidoping.

Komentar sa kojim sam se par puta susreo na facebooku je da nije moguće da se je netko pikao – “jer je naš”. Ovo je naivno i opasno. Isto kao što mali dio naših sudržavljana krade, koristi lake i teške droge i rade druge zabranjene stvari isto tako postoji mogućnost da postoji mali dio sportaša koji se dopingiraju. Na savezima je da provode kontrole i što je možda važnije stvaraju atmosferu gdje sportaši neće biti pod pritiskom rezultata dovedeni do izbora između dopinga ili prestanka bavljenja sportom.

 

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Mali kalendar

Nakon što smo mnogi jučer bili u tradicionalnom posjetu Zagorskom triatlonu (jedna od utrka na kalendaru koja se ne propušta – zbog majci, spikera/MC-a, ledenih lubenica, staze i najbitnije od svega samih Zagoraca) nastavljamo sa aktivnostima na Jarunu.

Sutra – utorak 4.7. u 18.30 se nalazimo kod kontejnera povodom seminara Osnova Biciklizma 1 – vježbamo vožnju u grupi i skidanje i montiranje kotača.

U subotu u 8:30 smo nakon duže stanke opet na ligi.

Vidimo se na Jarunu!

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Tour de France za neznalice

Davniih dana dok je facebook bio novotarija a u Hrvatskoj biciklizam znatno manje popularan nego danas dao sam si malo posla i pokušao objasniti Le Tour nekome tko prvi puta gleda. Kopiram originalni tekst a italic su napomene iz današnjice 🙂

U subotu u Monacu (ovo je pisano dok je Lance Armstrong još bio cijenjeni biciklist koji završava proslavljenu karijeru – ovaj puta Le Tour počinje u Duesseldorfu. Ovo je jedna od mnogih nelogičnosti – iako se zove Le Tour de FRANCE utrka često posjećuje i okolne zemlje – najviše ovisno o tome tko je spreman platiti za ovu čast) počinje ovogodišnji Tour de France. Neki francuzi tvrde da je Tour najveći sportski događaj na svijetu, veći od olimpijade ili svjetskog nogometnog prvenstva. Sigurno je da ga u svijetu gleda sve više i više ljudi a kod nas nije praćen iako ga je jednostavno gledati na Eurosportu. Zato evo osnovnih stvari koje treba znati da bi se mogao pratiti Le Tour:
Pravila

Pobjednik je onaj koji u najkraćem ukupnom vremenu prođe sve etape. Vremena svih etapa se zbrajaju i tako se dobiva generalni plasman. Kada veći broj vozača dođe u cilj u grupi svima se dodjeljuje vrijeme prvog iz te grupe. Ako je razlika između dva vozača veća od sekunde grupa se prekida.
npr. grupa od sto vozača uđe u cilj i između pedesetog i pedesetprvog se napravi razmak od dvije sekunde. Prvih 50 dobiva vrijeme prvog vozača a od 51. do 100. mjesta dobivaju vrijeme 51. vozača. (tehnički od ove godine su ovaj razmak povećali sa jedne sekunde na tri kako bi smanjili broj padova i nervozu u zadnjim kilometrima. Šanse da uspiju su im minimalne)
Osim ovoga postoje vremenski bonusi koji se mogu dobiti plasmanom među prva tri na ravnim etapama ili na letećim ciljevima. Vremenski bonusi se kreću od 1 do 12 sekundi i jednostavno se oduzmu od ukupnog vremena. (Vrijeme se može kako umanjiti za plasman među tri na etapi 10 – 6 i 4  sekunde ali se može i dodavati za prekršaje pravila. Tako je Nibali ove godine osvojio naš tour – u Svetoj Nedjelji je osvojio leteći sprint i prestigao vodećeg iako su na kraju etape u Zagrebu ušli u cilj u istom vremenu.)
Ovo znači da vrijeme pobjednika ne mora biti točno vrijeme za koje je prešao cijelu stazu, nego može biti umanjeno (ili uvećano) za vremenske bonuse koje je osvojio.
Vodeći u generalnom poretku idući dan nosi žutu majcu (maillot jaune). Osim žute majce u grupi (pelotonu) se postoje još zelena (bodovi), točkasta (brdski ciljevi – zvana još i malliot a pois, ili polka dot – bijela sa crvenim točkama), i bijela (najbolji mladi vozač).
Zelena i točkasta se dodjeljuju vozaču koji skupi najviše bodova na određenim ciljevima. Za zelenu majcu se broje bodovi na letećim ciljevima i kraju etape. Leteći cilj se obično nalazi u nekom većem gradu kroz koji prolazi etapa. Utrka se tamo ne zaustavlja nego se samo zabilježi poredak (ovdje vrijeme ne igra ulogu), podijele se bodovi (koji nose i €) i utrka se nastavlja. Naravno leteći ciljevi nose manje bodova nego cilj na kraju etape. Ovu majcu obično nose sprinteri.

Za točkastu majcu se djele bodovi na vrhovima kategoriziranih uspona. Postoji 5 kategorija – od 1. do 4. plus Hors Categorie (uspon van kategorije)
Interesantna je priča da su se u prošlosti kategorije brda dodjeljivale na osnovu brzine auta u kojoj se je moglo preći to brdo. Četvrta kategorija se je mogla proći u četvrtoj itd. a na hors categorie je auto zakuhao;)
Svaka kategorija nosi određen broj bodova s time da hors categorie nosi najviše. Vozač s najvećim brojem bodova je pobjednik.
Bijela majca funkcionira kao i žuta. Zbrajaju se ukupna vremena, oduzimaju se bonusi, jedino se za nju natječu vozači ispod 25 godina.
Osim svih ovih majci u pelotonu postoji još nekoliko vrsta koje se nose cijele godine. Prošli vikend su u Europi bila održana nacionalna prvenstva u kronometru i u cestovnim utrkama. Pobjednici ovih utrka mogu nositi majcu u bojama zastave svoje zemlje, i to pobjednik kronometra ako je etapa na kronometar i pobjednik na cesti ako je etapa cestovna. Po istom sistemu se dodjeljuje bijela majca sa duginim bojama koja označava svjetskog prvaka. Trenutno su svjetski prvaci Allesandro Ballan (cestovni) i Bert Grabsch (krono) (ove godine su to Peter Sagan – cesta i Tony Martin krono)

Vrste etapa

Postoje dvije glavne vrste etapa: cestovna i kronometar. U cestovnoj etapi svi startaju zajedno i pobjednik etape je tko prvi prođe ciljem. U kronometarskoj etapi svatko starta posebno i posebno mu se mjeri vrijeme. Pobjednik je onaj koji ima najbolje vrijeme. Osnovna razlika je u tome da je u cestovnoj etapi dozvoljeno šlepanje (vožnja u zavjetrini) dok je na kronu ona striktno zabranjena. Kronometri su puno kraći ( do cca 50km) dok su etape duge od 100 – 200km. Razlika u dužini je opet zbog zavjetrine (99 posto stvari koje se događaju na biciklističkoj utrci su posljedica činjenice da se  u zavjetrini drugih vozača troši 20-40% manje snage nego  ako se voziš na vjetru).  Kronometri su kraći jer nema zavjetrine i cijela etapa se vozi svom snagom.  U cestovnim etapama postoje i djelovi kada tempo nije ubitačan.

Naravno postoje i pod podjele – kronometri mogu biti prolozi, brdski ili ekipni; a cestovne etape mogu biti brdske ili ravne.

Prolog je kratak kronometar (manje od 8 km) kojim se otvara tour. Služi da bi stvorio vremenske razlike kako prvi dan ne bi bio prenervozan (jer bi svi htjeli osvojiti žutu majcu).

Brdski kronometar je poseban jer je cilj na brdu, ovakvi su rijeđi.

Ekipni je skoro pa trademark toura (na giru i vuelti ga dugo nije bilo). Svaka ekipa vozi zajedno i dozvoljena je zavjetrina između članova ekipe. Ekipa dobiva vrijeme 5-tog člana koji je prešao preko cilja.  Svaka ekipa starta sa 9 članova (ili manje ako je netko odustao). Nakon petog vrijede ista pravila kao i u cestovnoj etapi – ako šesti kasni više od sekunde za petim dobiva svoje vrijeme.

Brdske i ravne cestovne etape se razlikuju jedino po broju klasificiranih uspona i što se na brdskim ne dijele vremenski bonusi na cilju (kako bi se smanjilo taktiziranje).

Osnove taktike

Sva taktika biciklizma se bazira na činjenici da se je puno lakše voziti iza nekoga nego na čelu kolone.  Ako se grupa vozi po ravnom 40 km/h onom otraga je 30-tak posto lakše voziti jer mu vozač ispred “razbija” zrak. To znači da moraš biti 30 posto jači da bi mogao “otresti” nekoga sa svog zadnjeg kotača. Zbog ovoga u ravnim cestovnim etapama nema velikih vremenskih razlika među favoritima – morali bi potrošiti hrpu snage a dobili bi malo ili ništa vremena.

Vremenske razlike se rade kada je zavjetrina zabranjena (krono) ili kada je efekt smanjen (uzbrdo).  Pošto uzbrdo idu nešto sporije, zavjetrina nosi manje uštede energije i zato se grupe osipaju.  Zbog ovoga pretendenti na konačnu žutu majcu moraju biti dobri na kronometar i dobri penjači, osim što moraju moći držati formu tri tjedna.

U činjenici da se pobjednik odlučuje na kronometru i uz brdo leži čar etapnih utrka. Naime kronometri su uglavnom ravni, tako da su specijalisti jaki i visoki sa puno snage. Nasuprot tome specijalizirani penjači su obično niži i lakši. Mala težina im omogućava da se prebace preko brda bez problema. Specijalizirani penjači nemaju maksimalnu snagu za pobjedu na ravnim kronometima a kronomeni obično imaju previše kila da bi mogli držati najbrže na vrhovima preko 2000m nadmorske. Ljudi koji su u svjetskom vrhu u utrkama na kronometar i koji istovremeno mogu držati ritam najbržih uzbrdo su vrlo rijetki, i zato na touru postoji maksimalno 5-6 favorita.

Na sve ovo pretendent za pobjedu na touru mora imati i jaku ekipu koja će ga držati zaštićenog od vjetra u prvom djelu grupe kako bi izbjegao padove.

Zadnja stvar potrebna za pobjedu je taktička mudrost. Ovo znači da sa čim manje izlaganja vjetru treba napraviti čim veće vremenske razlike. Ovo često znači da treba raditi savezništva sa konkurentima, razmjenjivati usluge, blefirati itd.

5  natjecatelja se bori za pobjedu a skoro 200 ih starta. Šta rade ovi drugi?

Kao prvo biciklizam je ekipni sport i svaki od 5 favorita ima 8 suvozača. Oni imaju nekoliko uloga – da razbijaju zrak, da diktiraju tempo po ravnom i uzbrdo,  da donose vodu i hranu iz auta na kraju kolone, oni su tu da daju kotač ili cijeli bicikl ako kapetan ima bilo kakav kvar.

Pošto je na touru 21 momčad, to ostavlja 16 momčadi koje imaju minimalne šanse osvojiti žutu majcu na cilju u Parizu. Te momčadi se koncentriraju na druge majce (zelena i točkasta), na etapne pobjede koje su također stvar prestiža. (Samo jedan dan u žutoj ili bilo kojoj drugoj majci može biti kruna karijere ili dovoljno da se zadovolje potrebe sponzora) Tako da postoje ljudi sa jako različitim ciljevima – ovo često dovodi do stvaranja savezništava i neprijateljstava između članova različitih ekipa.

Ukupni nagradni fond je nešto preko 2.000.000 eura. Ovo nije ogromna cifra u svijetu sporta ali treba uzeti u obzir dvije posebnosti – biciklisti su plaćeni ne od nagradnih fondova (kao tenisači npr.) nego imaju ugovor sa vlastitom ekipom. Druga stvar je da se osvojeni nagradni fond dijeli sa cijelom ekipom – ukupna pobjeda nosi 500.000 eura i tradicija je da se sav novac (nakon što država uzme svoje poreze naravno) podjeli sa ekipom. 

Za puno detaljnije preglede i najave preporučam:

http://inrng.com/2017/06/tour-guide/

http://cyclocosm.com/2017/06/how-the-race-was-won-2016-tour-de-france-recap-2017-tour-de-france-preview/

 

 

Objavljeno u Nekategorizirano | Označeno sa | 2 komentara