Tour de France za neznalice

Davniih dana dok je facebook bio novotarija a u Hrvatskoj biciklizam znatno manje popularan nego danas dao sam si malo posla i pokušao objasniti Le Tour nekome tko prvi puta gleda. Kopiram originalni tekst a italic su napomene iz današnjice 🙂

U subotu u Monacu (ovo je pisano dok je Lance Armstrong još bio cijenjeni biciklist koji završava proslavljenu karijeru – ovaj puta Le Tour počinje u Duesseldorfu. Ovo je jedna od mnogih nelogičnosti – iako se zove Le Tour de FRANCE utrka često posjećuje i okolne zemlje – najviše ovisno o tome tko je spreman platiti za ovu čast) počinje ovogodišnji Tour de France. Neki francuzi tvrde da je Tour najveći sportski događaj na svijetu, veći od olimpijade ili svjetskog nogometnog prvenstva. Sigurno je da ga u svijetu gleda sve više i više ljudi a kod nas nije praćen iako ga je jednostavno gledati na Eurosportu. Zato evo osnovnih stvari koje treba znati da bi se mogao pratiti Le Tour:
Pravila

Pobjednik je onaj koji u najkraćem ukupnom vremenu prođe sve etape. Vremena svih etapa se zbrajaju i tako se dobiva generalni plasman. Kada veći broj vozača dođe u cilj u grupi svima se dodjeljuje vrijeme prvog iz te grupe. Ako je razlika između dva vozača veća od sekunde grupa se prekida.
npr. grupa od sto vozača uđe u cilj i između pedesetog i pedesetprvog se napravi razmak od dvije sekunde. Prvih 50 dobiva vrijeme prvog vozača a od 51. do 100. mjesta dobivaju vrijeme 51. vozača. (tehnički od ove godine su ovaj razmak povećali sa jedne sekunde na tri kako bi smanjili broj padova i nervozu u zadnjim kilometrima. Šanse da uspiju su im minimalne)
Osim ovoga postoje vremenski bonusi koji se mogu dobiti plasmanom među prva tri na ravnim etapama ili na letećim ciljevima. Vremenski bonusi se kreću od 1 do 12 sekundi i jednostavno se oduzmu od ukupnog vremena. (Vrijeme se može kako umanjiti za plasman među tri na etapi 10 – 6 i 4  sekunde ali se može i dodavati za prekršaje pravila. Tako je Nibali ove godine osvojio naš tour – u Svetoj Nedjelji je osvojio leteći sprint i prestigao vodećeg iako su na kraju etape u Zagrebu ušli u cilj u istom vremenu.)
Ovo znači da vrijeme pobjednika ne mora biti točno vrijeme za koje je prešao cijelu stazu, nego može biti umanjeno (ili uvećano) za vremenske bonuse koje je osvojio.
Vodeći u generalnom poretku idući dan nosi žutu majcu (maillot jaune). Osim žute majce u grupi (pelotonu) se postoje još zelena (bodovi), točkasta (brdski ciljevi – zvana još i malliot a pois, ili polka dot – bijela sa crvenim točkama), i bijela (najbolji mladi vozač).
Zelena i točkasta se dodjeljuju vozaču koji skupi najviše bodova na određenim ciljevima. Za zelenu majcu se broje bodovi na letećim ciljevima i kraju etape. Leteći cilj se obično nalazi u nekom većem gradu kroz koji prolazi etapa. Utrka se tamo ne zaustavlja nego se samo zabilježi poredak (ovdje vrijeme ne igra ulogu), podijele se bodovi (koji nose i €) i utrka se nastavlja. Naravno leteći ciljevi nose manje bodova nego cilj na kraju etape. Ovu majcu obično nose sprinteri.

Za točkastu majcu se djele bodovi na vrhovima kategoriziranih uspona. Postoji 5 kategorija – od 1. do 4. plus Hors Categorie (uspon van kategorije)
Interesantna je priča da su se u prošlosti kategorije brda dodjeljivale na osnovu brzine auta u kojoj se je moglo preći to brdo. Četvrta kategorija se je mogla proći u četvrtoj itd. a na hors categorie je auto zakuhao;)
Svaka kategorija nosi određen broj bodova s time da hors categorie nosi najviše. Vozač s najvećim brojem bodova je pobjednik.
Bijela majca funkcionira kao i žuta. Zbrajaju se ukupna vremena, oduzimaju se bonusi, jedino se za nju natječu vozači ispod 25 godina.
Osim svih ovih majci u pelotonu postoji još nekoliko vrsta koje se nose cijele godine. Prošli vikend su u Europi bila održana nacionalna prvenstva u kronometru i u cestovnim utrkama. Pobjednici ovih utrka mogu nositi majcu u bojama zastave svoje zemlje, i to pobjednik kronometra ako je etapa na kronometar i pobjednik na cesti ako je etapa cestovna. Po istom sistemu se dodjeljuje bijela majca sa duginim bojama koja označava svjetskog prvaka. Trenutno su svjetski prvaci Allesandro Ballan (cestovni) i Bert Grabsch (krono) (ove godine su to Peter Sagan – cesta i Tony Martin krono)

Vrste etapa

Postoje dvije glavne vrste etapa: cestovna i kronometar. U cestovnoj etapi svi startaju zajedno i pobjednik etape je tko prvi prođe ciljem. U kronometarskoj etapi svatko starta posebno i posebno mu se mjeri vrijeme. Pobjednik je onaj koji ima najbolje vrijeme. Osnovna razlika je u tome da je u cestovnoj etapi dozvoljeno šlepanje (vožnja u zavjetrini) dok je na kronu ona striktno zabranjena. Kronometri su puno kraći ( do cca 50km) dok su etape duge od 100 – 200km. Razlika u dužini je opet zbog zavjetrine (99 posto stvari koje se događaju na biciklističkoj utrci su posljedica činjenice da se  u zavjetrini drugih vozača troši 20-40% manje snage nego  ako se voziš na vjetru).  Kronometri su kraći jer nema zavjetrine i cijela etapa se vozi svom snagom.  U cestovnim etapama postoje i djelovi kada tempo nije ubitačan.

Naravno postoje i pod podjele – kronometri mogu biti prolozi, brdski ili ekipni; a cestovne etape mogu biti brdske ili ravne.

Prolog je kratak kronometar (manje od 8 km) kojim se otvara tour. Služi da bi stvorio vremenske razlike kako prvi dan ne bi bio prenervozan (jer bi svi htjeli osvojiti žutu majcu).

Brdski kronometar je poseban jer je cilj na brdu, ovakvi su rijeđi.

Ekipni je skoro pa trademark toura (na giru i vuelti ga dugo nije bilo). Svaka ekipa vozi zajedno i dozvoljena je zavjetrina između članova ekipe. Ekipa dobiva vrijeme 5-tog člana koji je prešao preko cilja.  Svaka ekipa starta sa 9 članova (ili manje ako je netko odustao). Nakon petog vrijede ista pravila kao i u cestovnoj etapi – ako šesti kasni više od sekunde za petim dobiva svoje vrijeme.

Brdske i ravne cestovne etape se razlikuju jedino po broju klasificiranih uspona i što se na brdskim ne dijele vremenski bonusi na cilju (kako bi se smanjilo taktiziranje).

Osnove taktike

Sva taktika biciklizma se bazira na činjenici da se je puno lakše voziti iza nekoga nego na čelu kolone.  Ako se grupa vozi po ravnom 40 km/h onom otraga je 30-tak posto lakše voziti jer mu vozač ispred “razbija” zrak. To znači da moraš biti 30 posto jači da bi mogao “otresti” nekoga sa svog zadnjeg kotača. Zbog ovoga u ravnim cestovnim etapama nema velikih vremenskih razlika među favoritima – morali bi potrošiti hrpu snage a dobili bi malo ili ništa vremena.

Vremenske razlike se rade kada je zavjetrina zabranjena (krono) ili kada je efekt smanjen (uzbrdo).  Pošto uzbrdo idu nešto sporije, zavjetrina nosi manje uštede energije i zato se grupe osipaju.  Zbog ovoga pretendenti na konačnu žutu majcu moraju biti dobri na kronometar i dobri penjači, osim što moraju moći držati formu tri tjedna.

U činjenici da se pobjednik odlučuje na kronometru i uz brdo leži čar etapnih utrka. Naime kronometri su uglavnom ravni, tako da su specijalisti jaki i visoki sa puno snage. Nasuprot tome specijalizirani penjači su obično niži i lakši. Mala težina im omogućava da se prebace preko brda bez problema. Specijalizirani penjači nemaju maksimalnu snagu za pobjedu na ravnim kronometima a kronomeni obično imaju previše kila da bi mogli držati najbrže na vrhovima preko 2000m nadmorske. Ljudi koji su u svjetskom vrhu u utrkama na kronometar i koji istovremeno mogu držati ritam najbržih uzbrdo su vrlo rijetki, i zato na touru postoji maksimalno 5-6 favorita.

Na sve ovo pretendent za pobjedu na touru mora imati i jaku ekipu koja će ga držati zaštićenog od vjetra u prvom djelu grupe kako bi izbjegao padove.

Zadnja stvar potrebna za pobjedu je taktička mudrost. Ovo znači da sa čim manje izlaganja vjetru treba napraviti čim veće vremenske razlike. Ovo često znači da treba raditi savezništva sa konkurentima, razmjenjivati usluge, blefirati itd.

5  natjecatelja se bori za pobjedu a skoro 200 ih starta. Šta rade ovi drugi?

Kao prvo biciklizam je ekipni sport i svaki od 5 favorita ima 8 suvozača. Oni imaju nekoliko uloga – da razbijaju zrak, da diktiraju tempo po ravnom i uzbrdo,  da donose vodu i hranu iz auta na kraju kolone, oni su tu da daju kotač ili cijeli bicikl ako kapetan ima bilo kakav kvar.

Pošto je na touru 21 momčad, to ostavlja 16 momčadi koje imaju minimalne šanse osvojiti žutu majcu na cilju u Parizu. Te momčadi se koncentriraju na druge majce (zelena i točkasta), na etapne pobjede koje su također stvar prestiža. (Samo jedan dan u žutoj ili bilo kojoj drugoj majci može biti kruna karijere ili dovoljno da se zadovolje potrebe sponzora) Tako da postoje ljudi sa jako različitim ciljevima – ovo često dovodi do stvaranja savezništava i neprijateljstava između članova različitih ekipa.

Ukupni nagradni fond je nešto preko 2.000.000 eura. Ovo nije ogromna cifra u svijetu sporta ali treba uzeti u obzir dvije posebnosti – biciklisti su plaćeni ne od nagradnih fondova (kao tenisači npr.) nego imaju ugovor sa vlastitom ekipom. Druga stvar je da se osvojeni nagradni fond dijeli sa cijelom ekipom – ukupna pobjeda nosi 500.000 eura i tradicija je da se sav novac (nakon što država uzme svoje poreze naravno) podjeli sa ekipom. 

Za puno detaljnije preglede i najave preporučam:

http://inrng.com/2017/06/tour-guide/

http://cyclocosm.com/2017/06/how-the-race-was-won-2016-tour-de-france-recap-2017-tour-de-france-preview/

 

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Tour de France za neznalice

  1. Jadranko napisao:

    Super text.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s