Ružnija strana triatlona 2

Jučerašnji post je bio dosta popularan pa sam odlučio nastaviti u sličnom tonu. Ali dok mi je jučer bio cilj suočiti se sa problemom danas bi podijelio link koji istražuje zašto.

Članak je objavljen na triathlete.com a osnovan je na razgovoru sa dr. Steve Portenga, sportskim psihologom. Za svaki od jučer navedenih primjera  postavlja se pitanje – zašto su to napravili? Da li su stvarno toliko pokvareni i zli da žele pobijediti pod svaku cijenu?

Dr. Portenga kaže da je razlog malo drugačiji i da su varalice svjesne da je ono što rade pogrešno. No svejedno to rade jer su se prejako identificirali sa svojim rezultatima i imaju osjećaj da ako ne ostvare pobjedu ili određeno mjesto u poretku da manje vrijede i da će ih drugi manje cijeniti. Naročito rizična skupina su triatlonci kojima triatlon uzima jako veliku ulogu u životu. Ako pojedinac ima više elemenata u životu kroz koje gradi svoj identitet (posao, prijatelji, obitelj, hobiji, sport …) onda lakše prebrođuje loš rezultat. Ako je naprotiv tip kojem triatlon zauzima veći dio vremena* cijeli identitet mu je sagrađen na tome da je uspješan u sportu i neuspjeh vidi kao napad na sebe. Ako se stvari tako sagledaju onda je logično da je u samoobrani dopušteno koristiti nedozvoljena sredstva.

I dok postoje ljudi koji varaju samo da bi varali volio bi vjerovati da većina varanja nastaje zbog gore navedene motivacije. Doktor radi sa djecom kako bi spriječio uzroke i fokusira ih na proces a ne na rezultate. Zapitajmo se kako se bavimo sportom a ne koliko trčimo na 5km. Jesmo li sretni, da li se veselimo treningu**, da li smo redoviti i radimo po planu? Da li smo ponosni na svoje ponašanje?

I na kraju da citiram završetak članka:

„ … vrijeme na 5km ne govori ništa o tome kakva ste osoba. Bitno je kako se odnosite prema drugima i kako živite svoj život.“

 

* što se često slavi u reklamama i čemu mnogu teže kao idealu – koliko puta ste vidjeli reklamu tipa – živim dišem i spavam samo triatlon?

** Velominati su poznati site koji se šali sa biciklističkim nepisanim pravilima ima jedno pravilo koje mi je ostalo u pamćenju – Ako se voziš u lošem vremenu si zakon i točka. Oni koji voze po lošem vremenu, bilo hladnoći, kiši ili velikoj vrućini –  su posebna vrsta koja se samo vragolasto nasmiješi kada ujutro prije duge vožnje odmakne zavjesu da provjeri vrijeme i vidi da pada kiša. Ovo su biciklisti koji vole rad.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s